Moj Hidžab

Moj Hidžab

Ja sam individua, a ne nečiji rob ... Jedino za Allahovim zadovoljstvom čeznem ... Imam glas koji treba da se čuje, Jer u svom srcu, nosim Njegovu riječ.


02.08.2013.

Majka vjernika, Zejneb bint Džahš je bila povod objave ajeta o hidžabu

Imam Buharija bilježi predaju u kojoj stoji da je Omer, radijallahu anhu rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kod tebe ulaze kreposni i čestiti ljudi i oni koji to nisu, pa naredi svojim ženama da nose hidžabe, tj. nikabe.” Nakon toga, a u vrijeme Zejnebine svadbene gozbe, objavljeni su ajeti o hidžabu, u mjesecu zu-l-ka’detu pete godine po Hidžri.

(Tefsir Ibn Kesir, III tom, str. 503)

Zejneb je bila poznata po svojoj pobožnosti i ustrajnosti u ibadetu, kao i po tome što je mnogo dijelila sadaku, posebno jetimima i udovicama i to od onoga što je vlastitim rukama zaradila. Prenosi se od Aiše da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prva koja će se od vas pridružiti meni na ahiretu je ona koja je najduže ruke.”

(Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Komentirajući ovaj hadis, Aiša je rekla: “Kada god bismo se, nakon Poslanikove smrti, okupile u kući jedne od nas, mi smo stavljale ruke uza zid i mjerile čija ruka je najduža. Tako smo činile dok nije umrla Zejneb bint Džahš čije ruke nisu bile najduže, pa smo tada shvatile da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio kazati da će se njemu prva pridružiti ona koja je najviše dijelila sadaku, a Zejneb je štavila kožu i svu zaradu od prodate kože dijelila na Allahovom putu.”

(Al-Isabe, XII tom, str. 277)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je često svraćao kod nje, hvalio je i branio od onih koji bi se usudili da je kritiziraju u određenim situacijama. Prenosi se od Mejmune bint Haris da je rekla: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prilikom dijelio ratni plijen skupini muhadžira iz plemena Kurejš i Zejneb je nešto prigovorila na to, pa ju je Omer, radijallahu anhu, ukorio, a onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ostavi je na miru Omere! Doista je ona istinski pobožnjak’.”

(Al-Isabe, XII tom, str. 277)

Prenosi se od Berze bint Rafi da je rekla: “Omer, radijallahu anhu, je kao halifa poslao Zejnebi iznos od dvanaest hiljada dirhema. Kada je dobila novac, rekla je: ‘Neka se Allah smiluje Omeru, mnoge moje sestre bile su potrebnije ovoga novca i pomoći.’ Zatim je naredila da se dirhemi istresu na jedno mjesto i da se pokriju čaršafom, a onda je, kaže Berza, naredila meni da podijelim novac siromasima i potrebnima. Ja sam skoro sve podijelila i onda sam rekla Zejnebi: ‘Allah ti se smilovao, pa imamo i mi pravo na nešto od ovoga novca.’ Odgovorila je: .’Vaše je ono što je ostalo pod čaršafom.’ Podigla sam čaršaf i izbrojala svega osamdeset pet dirhema koji su ostali nama. Nakon toga Zejneb je podigla ruke prema nebu i uputila dovu Allahu, govoreći: ‘Gospodaru moj, ne dozvoli da više dočekam taj trenutak kada će mi halifa Omer poslati novac, jer on je uistinu iskušenje.’ I Allah joj je uslišao dovu, umrla je prije nego je dočekala sljedeću godinu.”

(At-Tabaqat, VII tom, str. 127)

Plemenita ashabijka, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga i majka svih vjernika, Zejneb bint Džahš, preselila je na ahiret dvadesete godine po Hidžri u pedesetoj godini života. Kada je umrla, halifa Omer je naredio da se njenom mrtvom tijelu ne približava niko osim najbližih rođaka. Tada mu je kćerka Umejsova rekla: “Vođo pravovjernih, možda bi bilo dobro da narediš da se napravi tabut kakav Perzijanci prave za žene koje umru i onda mrtvo žensko tijelo stave na tabut i pokriju čaršafom.” Omeru se dopao taj prijedlog i kada je tabut napravljen, halifa Omer rekao je: “Kako je ovo lijepo i praktično!” Nakon toga Omer joj je klanjao dženazu i ona je bila prva osoba koja je nakon smrti odnesena na tabutu na mezarje Bekiju. Molimo Allaha da joj se smiluje i da je obraduje na ahiretu Svojom nagradom kao što ju je obradovao na dunjaluku udajom za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.



23.06.2013.

Hidžab - iskušenje ali i ponos

ramota njega da ljudi vide kako je zaposlio ženu sa hidžabom... Šta li će reći Talijani, Španjolci, Hrvati, Srbi, ... Vidi belaja ako pomisle da je on musliman koji poštuje svoje sestre  u vjeri, koji vjeruje u njihove kvalitete i ne diskriminira ih... Ali ne, Bošnjo se stidi, kao što se inače stidi pogrešnih stvari. Nikako da nauči kad i za šta se treba stiditi. U suštini, nije njega briga što ti nosiš mahramu, al ga je stid ako si  s njim, jer onda sramotiš njega....zamisli, firmu predstavlja jedna pokrivena žena, šta li će reći klijenti  Evropljani... U takvim situacijama ili još i težim se, iz dana u dan nalaze naše djevojke i žene kada traže posao.

Demokratski obrazovane osobe (bez obzira na njihovo zanimanje i vjeroispovijest) zakazale su kad je u pitanju mahrama jer “mahrama krši kodeks kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim (a samim tim i državnim) institucijama“.(avaz)
Teškog srca moram priznati da jedna pokrivena muslimanka vrlo teško može naći posao, bez obzira na stručnu spremu i bez obzira na njene reference, i u državnom ali naročito u privatnom sektoru.
Demokrate koji tako zdušno zagovaraju ''ljudska prava'' očito nisu baš najbolje savladali onaj dio o ljudskim pravima na vjeroispovijest. ''Zamotavanje'' kako to nedavno nazva jedan Bošnjak ( ne znam da li se ismijavao ili ozbiljno tako tretira hidžab i njegovu obavezu ) predstavlja sastavni dio vjere.
Mahrama je, poput namaza, obaveza svakoj punoljetnoj muslimanki i s toga ne vidim šta je čudno da pod ovim našim bosanskim nebom, u ovom gradu u kojem je skoro 100 % -tno muslimansko stanovništvo, muslimanka ispunjava svoju obavezu.
Islam kao vjera odgovara svakom vremenu i svakom mjestu, pa ne vidim razlog za ''STID I STRAH'' naših dragih sugrađana i ostalih Bošnjaka što jedan veliki broj žena nosi svoju mahramu, ispunjava svoju vjersku dužnost.
Pripadnost islamu ne manifestira se  tvrdnjom za sebe da je musliman ili izjavom o “čistoći srca”.  Naprotiv, pripadnost islamu znači prakticiranje svih Allahovih swt i Poslanikovih a.s. naredbi i ostavljanje svega onoga što su Allah i Njegov Poslanik zabranili. Današnje stanje bosanskih muslimana u velikoj mjeri odudara od stanja kakvim bi se trebao odlikovati jedan muslimanski narod.
U ovom tekstu dotaknut ću se teme koja je u posljednje vrijeme posebno aktualizirana u svim društvenim sferama. Ne mogu a da   u to ne unesem i nakupljene lične osjećaje. Isto tako, pretpostavljam da se mnoge muslimanke osjećaju kao stranci u svojoj porodici, okruženju, gradu, državi, što je opet potvrda Poslanikovih a.s. riječi: "Doista je islam počeo kao stranac i tuđinac i vratit će se kao stranac i tuđinac kao što je i počeo, pa blago li se strancima i tuđincima." (Muslim)
Nije mi poznato da je ikada u povijesti islama mahrama tretirana kao ''komad platna'' o kojem se treba raspravljati, kao što smo to danas prinuđeni činiti kako bismo se na neki način ''odbranili''.
Iskrivljena shvatanja bosanskih muslimana, o mahrami kao “komadu platna” koji nosi ko hoće, a onaj ko neće i ne mora (jer “neka je srce čisto, a ostalo je lahko”), dovela su do toga da se pokrivena žena mora raspravljati sa mnogima o tome da li je mahrama vjerom naređena ili je to demokratska sloboda zasnovana na ličnom izboru.
Na probleme zbog mahrame, iz dana u dan susrećemo kod traženja posla. Jadno je i žalosno da vas npr.  određeni poslodavac (privatnik) ne želi ni vidjeti na razgovoru za posao na sami pomen da nosite hidžab. Istog trena vas izbaci iz opticaja i ne zanima ga koliko ste stručni, koje su vaše kvalitete, kakva ste osoba, ne, to nije bitno, bitna je mahrama na glavi, a šta je u glavi...Ma koga to zanima................
Još jadnije i žalosnije je to kad se nađete u situaciji da vam potencijalni poslodavac (ponovo privatnik) na razgovoru za posao drži lekciju o islamu, o ispovijedanju vjere (90% vašeg razgovora), tvrdeći i ubjeđujući vas kako ''nema ništa protiv >>zamotavanja<< '' ali vas otvoreno upita : ''postoji li šansa da na službenim putovanjima (ili seminarima na koje ste obavezni ići) nemate mahramu na glavi'' jer su njegovi poslovni klijenti navikli na njega takvog kakav jest i nije teško zaključiti da mu kvariš imidž preduzeća.....
Sramota njega da ljudi vide kako je zaposlio ženu sa hidžabom... Šta li će reći Talijani, Španjolci, Hrvati, Srbi, ... Vidi belaja ako pomisle da je on musliman koji poštuje svoje sestre  u vjeri, koji vjeruje u njihove kvalitete i ne diskriminira ih... Ali ne, Bošnjo se stidi, kao što se inače stidi pogrešnih stvari. Nikako da nauči kad i za šta se treba stiditi.
U suštini, nije njega briga što ti nosiš mahramu, al ga je stid ako si  s njim, jer onda sramotiš njega....zamisli, firmu predstavlja jedna pokrivena žena, šta li će reći klijenti  Evropljani...
U takvim situacijama ili još i težim se, iz dana u dan nalaze naše djevojke i žene kada traže posao.
Kako to da nikad nismo čuli da neka djevojka u mini-suknji i s dekolteom (čime naravno krši i sam kodeks ponašanja preduzeća) dođe na razgovor za posao pa joj poslodavac kaže: ''Da li bi mogla da imaš malo više odjeće na sebi kad budeš dolazila na posao, išla na službena putovanja, ali ne, to se ne dešava, to ne predstavlja problem, dok mahrama - mahrama je nešto drugo... Kakav apsurd...
Ovim riječima i ličnim primjerima ne želim obeshrabriti svoje sestre muslimanke koje nose hidžab, nego naprotiv želim im reći da se ne obaziru na riječi ljudi, na njihove opaske, koje dolaze iz njihovog neznanja, nego trebaju  biti ponosne, trebaju im pokazati da nisu u pravu, i dokazati da je žena sa hidžabom i pismena i pametna i profesionalna i poštena i povjerljiva.
Neka joj u tome pomognu Kur'anski ajeti i mnogobrojni hadisi u kojima joj je insaAllah zagarantovana nagrada i nek se ne brine ako ne dobije taj posao, jer Gospodar daje nafaku i On je nju sigurno zaštitio (hidžab je njena zaštita od svega nevaljalog).
Stoga, ustraj u svakom iskušenju i budi ponosna, potpomogni se sjećanjem na Dan kada će Allah pitati Svoje robove, pa kada te bude upitao zbog čega si se strpjela u iskušenjima, odgovori: ''Allahu moj, iz pokornosti i ljubavi prema Tebi, Gospodaru moj''.
Autor: Sanela Liđan
akos.ba

Noviji postovi | Stariji postovi

Moj Hidžab




You look at me and call me oppressed,
~~
Simply because of the way I’m dressed,
~~
You know me not for what’s inside,
~~
You judge the clothing I wear with pride,
~~
My body’s not for your eyes to hold,
~~
You must speak to my mind, not my feminine mold,
~~
I’m an individual, I’m no mans slave,
~~
It’s Allahs pleasure that I only crave,
~~
I have a voice so I will be heard,
~~
For in my heart I carry His word,
~~
” O ye women, wrap close your cloak,
~~
So you won’t be bothered by ignorant folk”,
~~
Man doesn’t tell me to dress this way,
~~
It’s a Law from God that I obey,
~~
Oppressed is something I’m truly NOT,
~~

free counters





MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
126119